ŠOLJICA KAFE
Nedeljni izazov Predmet iz bakine kuće
risovi na njenom rubu
pričaju istoriju
danas jednu sutra drugu
onu van udžbenika
i poznatih slika prošlosti
stidljivo napušta kredenac
dan za danom
uz tihu škripu
najavljuje pauzu
smiruje vreme što zamara
topli napitak ostavlja trag
boje zemlje
na ivici i na dnu
razgaljuje dušu mirisom
toplih i poznatih reči
ulaze u risove na njenom rubu
postaju moje sećanje
na nju i ruke koje je drže
Kako ti se dopao tekst?
Marija Avramović
Doktorirala u oblasti prirodnih nauka. Živi i radi u Nemačkoj. Piše iz potrebe, nostalgije i znatiželje.
- tekstova
- 4
- čitanja
- 77
- reakcija
- 4
- komentara
- 0
- deljenja
- 0
Komentari
Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.
MIR
MIR Kad izostavlja se hir a osmeh na usnama ostavlja neusiljen, dok u mraku svet useljen čuči, sebe samog muči.
VEČE
Šta mi vredi tišina kada mraka nema… I osećam da drema sutra u tišini toj što se zove veče. A neko bezazleno reče: “Bože, kako su nesrećni ljudi!” I progutaću juče brzinom jutra da čekalo bi sutra u pukotini toj što zove se veče. A…
1610
07:20
odlazi jutrom spakovana u svakodnevicu onu poput dosade ako vrati školski ranac kući ili kao klupko vunene sreće ako se njeni koraci zagube onima koji na nju čekaju crni pramenovi kose ne dovoljno čupavi da sakriju njeno bezbrižno lice bila je godinama mlađa od same…
3530
Prazni svjetovi
Mislila sam da volim tišinu, da me liječi poslije tebe, da sam pronašla novi smisao, neke nove svjetove. Mislila sam da me liječe tuđe usne, tuđi dodiri, da smo stvorili sve iz iskona i da sam se vratila sebi. Ali lažem sebe, sve vas, tišinu…
900
Sedam godina posle
SEDAM GODINA POSLE Sedam godina je dugo vreme da čovek čeka da mu se vrati život. Dovoljno dugo da zaboravi kako izgleda jutro bez grča u stomaku, kako se diše bez kamena na grudima, kako izgleda dan u kojem telefon ne može da donese lošu…
600