MANTRA
Predahnula sam na pola puta
između tebe i sebe,
koliko da zaboravim
šta smo bili.
Taman da se podsetim
da u sebi nosim žar.
Ne pakao. Ne.
Nosim kuću bez krova.
I pogled bez ograda.
Nosim ogrtač ispleten od nada.
Ja tako vešto pletem
izmišljene nade...
Ponekad poverujem da sam te niti
usput pokupila sa neke klupe,
odbačene od očajnog prosjaka lutalice,
pa ih vučem kroz vreme
zauvek zapletena
u njihovo zamršeno klupko...
I da nije do mene...
Ustvari,
ja samo moram da zaposlim ruke
da bi prestale da traže
pokrivač od tvojih zagrljaja.
Ponavljam kao mantru :
Ja u sebi nosim žar.
Nosim kuću bez krova.
I pogled bez ograda.
Nosim ogrtač ispleten od nada...
Kako ti se dopao tekst?

Nadanje
Nada Jovičić 1955. Diplomirala sam na grupi za psihologiju Filozofskog fakulteta Beogradskog univerziteta. 35 godina sam radila sam kao psihološki savetnik i kraće vreme u marketingu. Poeziju sam pisala u više navrata u životu, a intenzivnije nakon penzionisanja. 2025.…
- tekstova
- 24
- čitanja
- 2.537
- reakcija
- 237
- komentara
- 290
- deljenja
- 10
Komentari
I kad mislim ne moze bolje,ne moze jace osecaje da opise moja Nada me “baci niz stepenice” snagom svojih stihova Cestitke Divna je❤️🩷💙


Nado, baš lepa i emotivna pesma. Posebno mi se dopada ta tvoja mantra o žaru, kući bez krova i ogrtaču od nada. Ima u tim stihovima nečeg što čovek prepozna i ponese sa sobom. Bravo! Još jedna pesma koja pronalazi put do srca čitaoca. ❤️🌹

NEVIDLJIVI A NEPREŽALJENI
Bili smo jedna od bezbroj ljubavi na Zemlji rođenih. Zagledani u zvezde, pulsirali smo bezglasno da ne narušimo nebeski sklad. Skrivali od ljudi našu zavisnost, neizdrživu za ljubavlju glad. Ni sada ne znam šta se desilo... Neki se muk prostro između nas kao crni zastor…
5424
RASKRŠĆE
Na neizgužvanom čaršavu izgužvan list papira. Odbačene misli i ugašene želje... A strasti neutihnute. Neomeđeno, beskrajno nebo za nogu mi vezano pa vuče od nemila do nedraga... Ne dozvoljava prizemljenje. Sivi dan bezvoljno teče. Odmiče sporo ko ružan san. Samo je crkvenim zvonom vazduh uzdrman.…
7924
Prazni svjetovi
Mislila sam da volim tišinu, da me liječi poslije tebe, da sam pronašla novi smisao, neke nove svjetove. Mislila sam da me liječe tuđe usne, tuđi dodiri, da smo stvorili sve iz iskona i da sam se vratila sebi. Ali lažem sebe, sve vas, tišinu…
800
Sedam godina posle
SEDAM GODINA POSLE Sedam godina je dugo vreme da čovek čeka da mu se vrati život. Dovoljno dugo da zaboravi kako izgleda jutro bez grča u stomaku, kako se diše bez kamena na grudima, kako izgleda dan u kojem telefon ne može da donese lošu…
600