Porodični ručak 2
SerijaPorodični ručak
Seli su za trpezarijski sto. Ljubiša je odmah u svoj
tanjir sipao pozamašnu količinu hrane. Nije bilo baš
dobro da sa čirem na želucu pojede toliko hrane za
doručak, ali ništa mu nije rekla. Samo je ćutke sipala
sebi onoliko koliko je smatrala da je dovoljno. Žvakao je
glasno i često je mljackao. Nekada je to mnogo nerviralo
i skretala mu je pažnju kad god su bili na nekom javnom
mestu, jer joj je bilo neprijatno zbog ovakvog njegovog
žvakanja. Sada joj to više nije smetalo. Navikla se. Ona je
žvakala tiho i ujednačeno zatvorenih usta. Svaki zalogaj
hrane je sažvakala toliko puta da se u njenim ustima
stvori kompaktna kaša koju može lako da proguta.
Verovala je da je to dobro za varenje. Pročitala je to u
nekom časopisu. Ćutali su i žvakali.
„Znaš”, počela je rečenicu pažljivo osmatrajući da li
će muž reagovati, „razmišljala sam o nečemu.”
Iako je do tada bio usresređen na obrok, podigao je
pogled i levu obrvu i pogledao je. U njegovim očima je
videla da ipak hoće da je sasluša.
„Elem, razmišljala sam o tome da nam je ove godine
četrdeseta godišnjica braka.”
„Da, da, četrdeseta”, rekao je uzimajući novi zalogaj.
„Mogli bismo na neki način to da obeležimo. Da
napravimo malu porodičnu svečanost.”
„Kako to misliš?”, upitao je glasno žvaćući, ali
gledajući je i dalje ispod obrve.
„Pa eto, deca nam davno nisu bila. Znaš da su raštrkani
svako na svoju stranu. Mislila sam da napravimo svečani
ručak i da ih pozovemo da dođu. Makar na taj način da
obeležimo. Ipak je to krajem godine pa većina njih može
lakše da se organizuje.”
„Pa, dobro... nego nisam siguran da će svi doći. Ne
sete se nekad ni da nas pozovu telefonom, a kamoli da
dođu.”
„Verujem da će naći način, ovo je ipak značajan
datum za nas. Nisu oni nemarni, samo su uvek u nekoj
gužvi. Svako ima mnogo obaveza, brzo se živi danas.”
„Dobro... ako tako želiš. Prepustiću tebi da to
organizuješ. Možda bi pre nego što se zagreješ za ideju
mogla da ih pozoveš i najaviš, kako ne bi posle bilo
iznenađenja.”
„Hoću, naravno. Nedostaju mi naši porodični ručkovi.
Davno nismo bili na okupu. Uvek nekom nešto iskrsne.
Nadam se da ćemo ovog puta moći da se okupimo. Red
je.”
Nastavili su da jedu ćutke. To je bilo to. Jedna tema je
pokrenuta, zatvorena i nije bilo sledeće da održi razgovor.
Ponovo se rastužila.
Porodični ručak
Svi delovi redom
Kako ti se dopao tekst?

Porodični ručak
Ovo je priča o tipičnoj srpskoj porodici. Sve u njoj je kao da je tvoje ili moje ili nekog koga znaš. Siromaštvo, žrtva, rađanje, stvaranje, uzdizanje i raspad. Majka je domaćica, topla i pitoma kao njene vunene natikače - Divna i po imenu i u duši. Otac Ljubiša je stara škola - grub, ali pravedan. Početak stvaranja porodice određuje siromaštvo bez prostora za emocije i želje. Taj period deluje da pripada samo Divni, kao i sva njena rođena i nerođena deca. Uspomene na njih spakovane su kao i njihove igračke u kutijama o kojima samo ona brine. Otac nije u to uključen. On je za to vreme bio van kuće, obezbeđujući budućnost i sigurnost svojoj ženi i deci. Vremenski tok ove priče je pomalo kao veliki spiralni tobogani na bazenima. Prošlost i osvetljenje kamena temeljaca porodice naizmenično se stapaju sa sadašnjim trenutkom i realnostima njihove na prvi pogled toliko različite dece. Okupljanje porodice na ručku će konačno rasvetliti sve ili neće ništa. Koliko će vam stvari postati jasne, zavisi od toga koliko ste kao čitalac pazili dok ste se vozili niz tobogan. Čitanje ove knjige jeste luda vožnja toboganom. Sve je zabavno i toplo, uzbudljivo i neverovatno, malo strašno, a bude i koja suza. I sve je nekako normalno, kao dečja igra, kao komšija koji živi do vas četrdeset godina. Iznenađenje će naravno doći i spremni ili ne desiće se veliki pljus u sudaru sa mutnom vodom. Samo ovoga puta neće biti praćen veselim dečjim cičanjem. U šoku i neverici ponestaće vam vazduha.
Nenad Piper
Nenad Piper rođen je 1980. godine u Kikindi, gde je završio osnovu i srednju školu. Po struci je diplomirani ekonomista sa dugogodišnjim iskustvom u bankarstvu. Do sada je objavio dva romana: "Različiti ljudi" (Nova Poetika, 2024) i "Porodični ručak" (Besani Online,…
- tekstova
- 11
- čitanja
- 40
- reakcija
- 2
- komentara
- 0
- deljenja
- 0
Komentari
Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.
Različiti ljudi 6
Na stolu ispred mene je predlog o sporazumnom raskidu braka. Baš tu, na trpezarijskom stolu gde smo prvi put vodili ljubav kad smo se uselili u ovu kuću. Sreća i tuga na istom mestu sa petnaest godina vremenske distance. To se valjda zove perspektiva. Čitam…
200
Porodični ručak 5
Nije voleo stari trošni autobus kojim je morao da se vozi do kuće, ali je to bio jedini način da doputuje. Jedan od dolazaka nakon nekoliko sati vožnje u neudobnom autobusu doneo mu je susret koji mu je oblikovao dalji život. Izlazeći na prašnjavoj stanici…
100
Različiti ljudi 5
„Jeste li vi zvali taksi?” Ona je samo klimnula glavom i požurila da uđe i sedne na zadnje sedište. Promrmljala je kroza zube adresu na koju i ide. Baš daleko, pomislio sam. Potpuno drugi kraj grada. Bože, šta li tako rano radi u ovom kraju?…
500
5. The Lovecats (Omaž osamdesetima)
THIS CHARMING MAN Raspoloženje za slušanje The Smiths nije opadalo. Njihovi tekstovi su popunjavali rupe u mom duhu. Njihove ploče jednako prate ploče grupe Siouxsie And The Banshees. Kako se prošla vremena čine lepšim i srećnijim sa ove tačke gledišta. U šta se to moj…
LAZAR I STANIJA (odlomak)
LAZAR Pogledao je u beskrajno plavetnilo iznad sebe. Cvrkut mu je izmamio osmeh. Najzad ju je ugledao kao sivu tačku, ne veću od zrnca maka. Lebdela je u mestu, kao da baš njemu peva. Nema ničeg lepšeg od pesme ševe u sunčano letnje jutro. Onda…
700
2. The Beginning
Well, that wasn’t exactly the introduction that I had in mind, but here we are. I don’t want to be rude (after all, you are the one sniffing through my scribblings!), so I will just add a little line about meself… As you’ve probably already…
1200