Umor

Umor.Opšti umor kao preovladavajući osjećaj.Umor na svim koordinatama.Stanje umora kroz sve se očitava.

Umorni na poslu.Ta jedvačekanja petka.Ta čekanja kraja radnog dana.

Umorni u komunikacionim relacijama.Samo se čuje ona…

-Pusti me na miru, hoću mir i tišinu.

Umorni za susretanja,viđanja.Fraze prisutne…

-Ma, imam važnija posla.

-Kiša će, ne mogu ići, ne mogu se oblačiti.

-Doći će mi gosti.

-Biće hladno,ne mogu.

Umorni za sve vrste kućnih poslova.Otaljavanja.Tužni pogledi prema mašini za pranje sudova.

-O,ko će danas kuvati?

-Ko će peglati?Ma,neka sve stoji tako,briga me.

Sveprisnuti komentari.

Umorni za čitanje…

-Makni mi tu knjigu,nemam snage.

Umorni za gledanje televizije…

-Ugasi to,ne mogu slušati.

Umorni za popravke,preslaganje magacina,sređivanje dvorišta,bašta…

-Ma,neće doći inspekcija ženo,ima kad…Sjutra,prekosjutra.

Umor kroz rafove prodavnica.Provlačenje u vidu sjenke.To bezvoljno spuštanje artikala i ti prazni pogledi.Manjak energije za proste,jednostavne pokrete.

Razvučeni umor u redovima ispred šaltera po bankama,poštama.Ta bezvoljna tijela kao sjenke stoje.

Provučeni umor gdje se sve to i uradi,prođe,ode…Ono,ah i ovo se završilo.Ono napuštanje kao spas.Samo umorno razvlačenje ,blijedih lica,pognutih leđa,lažnog osmijeha,spuštenih pogleda i onih podignutih koprenom umora zaodjenuti.

Umorni umovi razliveni po ulicama,parkovima,,kućama,kafanama,hotelima,školama,firmama.

Umorni,da imaš osjećaj da bi ljudi non-stop plakali.Šta je razlog za to opšte stanje umora na krajnjim snagama funkcionisanja i konstantna bježanja od svega.Ne može se nigdje pobjeći.Svuda te čekaju isti umori.

Ko su umorivači ćudljive prirode stvorovi-Usisivači među nama.