Gubimo dane koji su nam dati
u šumama dalekog severa
Rasipamo te malobrojne dane
u neprohodnim džunglama svakodnevice
Misli nam besciljno lutaju,
dok prolazi život i privid njegov
Drugi su spoznali velike tajne
Sumornih lica kontrolišu svetlost
Ostalo je još manje od sat vremena do zalaska sunca
Nemamo vremena za ono što prevazilazi granice neophodnog
U srcima našim premalo je ljubavi
da se svetlost u tami ne ugasi










Ostavite odgovor