Kada gledam ljude, vidim
boju aure koja ih okružuje.
Mnogo je onih čija tama
se vidi iz daleka.
Iz kojih plazi mrak.
Čak i aure ljudi
oko sebe potamnjuju.
Kao da je njihov mrak zarazan.
Sem mene, to takođe vide
deca i životinje.
Nemoguće ih je prevariti.
Nije im pokvaren taj urođeni
mehanizam da zlo prepoznaju.
Tvoja aura je drečavo žuta.
Skroz ti pristaje.
Žuta kao osmeh.
Žuta kao sunce.
Bez trunke crnila.
Dekontaminira prostor…
Obasjan sam tobom.







Ostavite odgovor