Mrzili bi me i da vjerujem u Krista,
Mrzili bi me i da vjerujem u Bibliju,
Mrzili bi me i da vjerujem u Hrista,
Mrzili bi me i da vjerujem u Bibliju,
Mrzili bi me i da vjerujem u Allaha,
Mrzili bi me i da vjerujem u Kuran.
Mrzili bi me i da dijelim,
I da dajem,
I da činim dobro.
Da se osmiješim svakom djetetu,
Svakom prosjaku podijelim
I tad bi me mrzili.
Jer percepcija koju su ti drugi nametnuli,
Kosi se sa onim prethodnim.
A religija je samo jedna karta na koju igramo, kad napad postane preslab.
Mrzili bi me i da sam najbolji,
I da sam najgori,
Najhumaniji,
Najodaniji,
Najljepši,
Najružniji,
Uspješan,
Neuspješan.
A život ne staje.
Kako se god okrene,
Mezili bi me.
Jer eto, tamo negdje se čulo,
Da se treba tako.
Da je opravdano mrziti,
Zbog rekla kazala,
Zbog neprovjerenih informacija,
Zbog tračeva bez dokaza.
Mrzili bi me i da pišem hrvatski,
I da pišem bosanski,
I da pišem srpski,
Ugandski,
Surinamski…
Kako god,
Mrzili bi me,
Jer svaki argument,
Svaki smisao bivstvovanja,
Okrenuti u kontranapad,
Kao okupatorske Osmanlije,
Tući kule dok ne puknu.
Vjerujući da je tvoj Bog ispravan.
Da je tvoja vjera čista i tačna,
Moja ubjeđenja pogrešna.
Zaboravljajući da i tvoj Bog, i moj Bog
Ne vole mržnju.






Ostavite odgovor