HRONONAUT
SerijaHrononaut
Napomena čitaocu: smrt i gubitak
Sadržaj za odrasle (18+), po oceni pisca.
POGLAVLJE 5:
ANATOMIJA TEMPONA
Sljedećih nekoliko nedjelja Luka je proveo u stanju koje je graničilo sa potpunim kognitivnim slomom. Dok su njegove kolege inženjeri mislili da se samo oporavlja od pretrpljenog šoka i stresa zbog Markovog naglog bolovanja, on je u polumraku svoje izolovane laboratorije grozničavo analizirao sirove binarne logove. Prsti su mu letjeli preko tastature, a oči su upijale stotine hiljada linija podataka koje je njegov ručni kvantni analizator uspio da izvuče iz srca spržene Delta-7 komore.
Ono što je otkrio nije bila teorijska greška u sistemu. Bila je to fundamentalna čestica samog kosmosa. Otkrio je tempokvant, ili – kako su ga u strogo povjerljivim spekulativnim krugovima nazivali teorijski fizičari – tempon.
Luka je shvatio da ova čestica ne mijenja prošlost na onaj naivan način kako su to opisivali pisci naučne fantastike. Tempon je bio kvant vremena, najmanji mogući, nedjeljivi „paketić“ čistog trajanja. Baš kao što svjetlost u svojoj najdubljoj strukturi posjeduje fotone, a sila gravitacije hipotetičke gravitone, tako je i vrijeme imalo svoje nosioce. I kao što Planckova konstanta nepovratno određuje najmanji mogući kvant energije u univerzumu, tako je postojala specifična, fundamentalna „vrijeme-konstanta“ koja je diktirala apsolutno najmanju jedinicu u kojoj se bilo kakve promjene ili događaji uopšte mogu odigrati.
Njegov genijalni, inženjerski um odmah je počeo da sklapa mozaik i prevodi fiziku u softverski kod.
– Čekaj... Ako vrijeme ima sopstvene čestice, to znači da se ono ne teče linearno. Ono se može kvantizirati. Može se manipulisati njime isto kao i elektromagnetnim talasima.
Njegova teorija bila je ludački jednostavna, ali briljantna: ako bi temponi mogli da se izoluju, „uhvate“ i generišu u obliku visoko fokusiranog snopa – baš onako kako su džinovski akceleratori u CERN-u pravili usmjerene snopove protona ili elektrona – onda bi se taj snop mogao precizno programirati preko kontrolnog interfejsa mašine.
Modifikovao je centralni kontrolni softver ciklotrona. Danima je, bez znanja administracije sistema, prepisivao bezbjednosne protokole. Promijenio je algoritam tako da mašina, umjesto ubrzavanja teških protona, počne da fokusira i ispaljuje kontrolisane snopove tempokvantova direktno u prostor komore.
– Uneseš tačnu koordinatu... Ciklotron proizvede matematički preciznu količinu tempo-kvanta. Čovjek zakorači unutar tog energetskog polja i biva trenutno pomjeren na taj tačan vremenski trenutak. Ali povratak... Mhm... Mora postojati neka stabilna, neprobojna spona. Algoritam koji će vezati subjekta za njegovu matičnu, početnu vremensku liniju.
U tom trenutku, upotrijebio je svu svoju specifičnu programersku genijalnost. Lukina snaga nikada nije ležala u suhoj, hladnoj matematici na papiru. On je bio inženjer-empatizer. Teoretičari poput Einsteina su pisali elegantne jednačine o prirodi prostor-vremena, ali Luka je te jednačine osjećao u sopstvenom tijelu.
– To mora biti urađeno preko rezonantnog potpisa. Svaka živa osoba nosi jedinstveni, frekvencijski obrazac zapisan u sopstvenom biološkom tkivu i moždanim talasima.
Znao je da je napokon pronašao ključ koji savršeno odgovara brutalnoj bravi vremena.
– Jel trebam reći Eureka?! – šapnuo je u mrak, a ekran je obasjao njegovo blesavo, umorno lice.
Njegov najveći naučni trijumf nije bio sam skok, već stvaranje onoga što je nazvao „Povratni Vektor“. Bio je to ultra-kompleksan softverski algoritam koji je u realnom vremenu pratio jedinstveni rezonantni otisak njegovog tijela i mozga, djelujući kao nevidljivo, rastegljivo uže. Bez obzira na to koliko daleko u prošlost bio izbačen, Povratni Vektor je imao zadatak da ga, nakon isteka programiranog vremena, nasilno i nepogrešivo povuče natrag, u tačan milisekund njegovog izvornog odlaska.
Luka je sada sjedio ispred konzole, ali njegove oči su bile zatvorene. Nije morao da gleda u monitore. Osjećao je. Osjećao je kako ogromna struja pred-energije već divljački teče kroz kriogene magnete, kako se samo vremensko tkivo ispred njega u žudnji i napetosti napinje do tačke pucanja. Na ekranu su blještali podaci koje u tom trenutku niko drugi na svijetu ne bi mogao da dešifruje – jer ti grafikoni nisu pratili samo kretanje čestica, već su se preplitali sa Lukinim snoviđenjem.
Ciklotron mu se više nije činio kao običan, hladni gvozdeni stroj; postao je dvostruko ogledalo njegove sopstvene ranjene duše. A Luka više nije bio samo inženjer koji povlači poluge; on je postao živa, pulsirajuća jezgra same mašine.
Hrononaut
Kako ti se dopao tekst?
Siniša Ivetić
Siniša Ivetić u Librum klubu objavljuje od 2026. godine, najčešće u rubrici Proza.
- tekstova
- 26
- čitanja
- 642
- reakcija
- 6
- komentara
- 2
- deljenja
- 23
Komentari
Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.
HRONONAUT
POGLAVLJE 9: VRHUNAC: PREKID SEKVENCE Luka je konačno bio spreman. Godine samotnih mjerenja u mraku laboratorije, stotine neprospavanih noći provedenih u praćenju fluktuacija talasa, unutrašnjeg šuma i kaskadnih grešaka, sve se to stopilo u jednu jedinu, neumoljivu tačku stvarnosti – koordinatu podešenu tačno na dvadeset…
1200
HRONONAUT
POGLAVLJE 8: HRONOLOGIJA GUBITKA (1973–1988) Luka i Elena vjenčali su se u jesen 1973. godine, u vremenu koje je u njihovim kasnijim sjećanjima imalo boju toplog, analognog zlata. Bili su mladi, neraskidivo povezani i uvjereni da su zakoni prirode na njihovoj strani. Međutim, biologija je…
GAZ
Kako je Stojan ugazio u dimenzije Likovi : Stojan — bistrouman čovjek, u selu slovi kao malo zvrcnut, jer stalno gleda u zvijezde i razgovara sa pticama. Jovan — Stojanov jednojajčani brat blizanac. Čovjek od pluga, motike, prilično gnjilav i iskričav, ali i dobrano sumnjičav…
Različiti ljudi 6
Na stolu ispred mene je predlog o sporazumnom raskidu braka. Baš tu, na trpezarijskom stolu gde smo prvi put vodili ljubav kad smo se uselili u ovu kuću. Sreća i tuga na istom mestu sa petnaest godina vremenske distance. To se valjda zove perspektiva. Čitam…
200
5. The Lovecats (Omaž osamdesetima)
THIS CHARMING MAN Raspoloženje za slušanje The Smiths nije opadalo. Njihovi tekstovi su popunjavali rupe u mom duhu. Njihove ploče jednako prate ploče grupe Siouxsie And The Banshees. Kako se prošla vremena čine lepšim i srećnijim sa ove tačke gledišta. U šta se to moj…
LAZAR I STANIJA (odlomak)
LAZAR Pogledao je u beskrajno plavetnilo iznad sebe. Cvrkut mu je izmamio osmeh. Najzad ju je ugledao kao sivu tačku, ne veću od zrnca maka. Lebdela je u mestu, kao da baš njemu peva. Nema ničeg lepšeg od pesme ševe u sunčano letnje jutro. Onda…
700